Crna ribizla
Ribes nigrum L. – Grossulariceae
Crna ribizla, mali, višegodišnji grm porijeklom iz centralne Evrope i sjeverne Azije, uzgaja se širom svijeta, uključujući Sjedinjene Američke Države. Sve je veći interes za uključivanje bobičastog voća, posebno crne ribizle, u ljudsku ishranu, uglavnom zbog zdravstvenih koristi povezanih s njihovom konzumacijom. Sok od crne ribizle korišćen je za razna upalna stanja poput groznice i upale grla, kao i za "kalkulozne bolesti"(stvaranje mineralnih kamenaca u organima poput bubrežnih i žučnih kamenaca) i edeme.
Osim visokog sadržaja ukusnog soka, crna ribizla je vrijedan izvor bioaktivnih sastojaka poput vitamina C, kalijuma, kalcijuma, polifenola, koji djeluju kao antioksidansi, s potencijalom zaštite od poremećaja poput kardiovaskularnih događaja, neoplastičnih, neurodegenerativnih i očnih bolesti, nefrolitijaze i dijabetičke neuropatije. Sekundarne fitohemikalije u crnim ribizlama uključuju alfa-linoleinsku kiselinu, beta-pinen, limunsku kiselinu, fruktozu, linoleinsku kiselinu i saharozu. Crne ribizle takođe imaju visok sadržaj pektina.
Istraživanja su pokazale snažna antiinfalamtorna, antioksidativna i antimikrobna dejstva sastojaka crne ribizle. Svojstva crne ribizle potiču od njenih biohemijskih sastojaka, od kojih neki uključuju antocijane (posebno delfinidin-3-O-glukozid, delfinidin-3-O-rutinozid, cijanidin-3-O-glukozid i cijanidin-3-O-rutinozid), flavonole, fenolne kiseline. Objavljeno je mnoštvo studija o njenim različitim terapijskim primjenama. Antocijani su klasa pigmentnih jedinjenja odgovornih za tamnoljubičastu, plavu i crvenu boju hrane poput bobičastog voća, nara (Punica granatum, Lythraceae), i patlidžana (Solanum melongena, Solanaceae).
U ljudskom zdravlju, antocijani imaju visoku antioksidativnu aktivnost, uklanjajući slobodne radikale i sprječavajući oksidaciju ćelija. In vitro je pokazano da antocijani inhibiraju proizvodnju upalnih citokina i azotnog oksida, što ima pozitivan uticaj kad je riječ o upalnim stanjima, uključujući astmu, kardiovaskularne bolesti, dijabetes, gojaznost i upravljanje bolom. Druga jedinjenja u crnoj ribizli, poput stilbena, elagitanina i fenolnih kiselina, mogu djelovati sinergistički s antocijanima, koji imaju nisku bioraspoloživost i imaju tendenciju brze razgradnje kada su izloženi toploti ili kiseoniku.
Kod mladih, zdravih ispitanika, suplementacija ekstraktom crne ribizle nije uticala na nivo triglicerida u serumu, ali je značajno smanjila ukupni nivo holesterola. Antocijani, poput onih u crnoj ribizli, takođe inhibiraju apsorpciju holesterola iz crijevnog trakta. Visoki nivoi LDL holesterola povezani su s povećanim rizikom od ateroskleroze. Ovo je detaljnije istraženo u studijama na životinjama, gdje je suplementacija ekstraktom crne ribizle povezana s poboljšanjem stanja kod dislipidemije i kod dijabetes melitusa (hipoglikemijski efekat).
Metabolički sindrom je kombinacija stanja koja uključuju intoleranciju na glukozu, inzulinsku rezistenciju i hipertenziju, a koja dovode do povećanog rizika od srčanih bolesti i dijabetesa tipa 2. Ovi faktori rizika mogu se ublažiti konzumacijom proizvoda od crne ribizle. Uočeno je da antocijani u crnoj ribizli regulišu upalne faktore povezane s gojaznošću, što je još jedan faktor rizika kod metaboličkog sindroma.
Pacijenti s astmom, hroničnim stanjem koje karakteririše upala disajnih puteva, takođe mogu imati koristi od suplementacije crnom ribizlom. Pokazalo se da sok i ekstrakt crne ribizle smanjuju upalne citokine u ljudskim plućnim ćelijama.
U studijama na životinjama potvrđeno je da antocijani iz soka crne ribizle prelaze krvno-mrežnjačnu barijeru; u kombinaciji sa zapažanjem da flavonoidi iz crne ribizle imaju sposobnost da zaštite ćelije mrežnjače, ovo sugeriše da proizvodi od crne ribizle mogu biti korisni u liječenju nekih oftalmoloških bolesti.
U industriji, plodovi crne ribizle smatraju se važnima; međutim, drugi anatomski dijelovi poput pupoljaka i listova takođe su odličan izvor fenolnih spojeva. Ekstrakti listova i pupoljaka su relevantni kao sirovina za prehrambenu i zdravstvenu industriju, što crnu ribizlu čini unosnim proizvodom za upotrebu kao funkcionalni sastojak hrane. Dosadašnja istraživanja su istraživala sadržaj različitih polifenolnih frakcija u plodovima, a u manjoj mjeri i sadržaj ovih frakcija u dijelovima biljke poput pupoljaka i listova.
Mnogi sastojci crne ribizle pokazuju antimikrobna djelovanja, a list crne ribizle proučavan je kao sastojak u vodi za ispiranje zuba kako bi se spriječila erozija zubne cakline. In vitro, kombinovani proizvod (koji je takođe uključivao origano [Origanum vulgare, Lamiaceae]) bio je uporediv sa fluoriranom vodicom za ispiranje usta. Crna ribizla takođe može poboljšati zdravlje zuba neutralizacijom citotoksičnih učinaka nikotina na oralne epitelne ćelije. Ekstrakt crne ribizle, kao sastojak u kombinovanom proizvodu koji je takođe uključivao ekstrakte azijskog ginsenga (Panax ginseng, Araliaceae), kapara (Capparis spinosa, Capparaceae), i masline (Olea europaea, Oleaceae), pokazao je antialergijske učinke kod pacijenata osjetljivih na uobičajene alergene u zraku zbog svog protuupalnog djelovanja.