Vitamin K2
Menaquinone MK-7
Vitamin K je grupa vitamina koja se nalazi u nekim vrstama zelenog povrća. Vitamini K1 (fitonadion) i K2 (menahinon) i obično su dostupni kao suplementi.
Vitamin K je esencijalni vitamin potreban tijelu za zgrušavanje krvi, izgradnju kostiju i druge važne procese. Ljudi obično koriste vitamin K za probleme sa zgrušavanjem krvi ili za poništavanje efekata varfarina kad dođe do krvarenja. Takođe se koristi kod osteoporoze, karcinoma dojke, dijabetesa, kardiovaskularnih bolesti, upala, Alchajmerove bolesti, perferne neuropatije. Uzimanje vitamina K2 oralno poboljšava čvrstoću kostiju i smanjuje rizik od preloma kod osoba sa slabim kostima.
Vitamin K2, takođe poznat kao menahinon (MK), prvenstveno je bakterijskog porijekla. K2 se uglavnom nalazi u fermentisanoj hrani, mesu i mliječnim proizvodima. K2 takođe može proizvesti mikrobiom ljudskog crijeva, iako su apsorpcija i transport vitamina K2 proizvedenog na ovaj način manje istraženi.
K2 nam dolazi prvenstveno kroz proizvode dobijene od životinja, koje ga mogu sintetisati iz K1 koji unose jedući travu. Kako su poljoprivredne prakse povukle životinje s travnatih pašnjaka na žitarice, nivoi K2 su se smanjili.
Vitamin K2 u izgradnji kostiju je jako važan, jer je neophodan za aktiviranje proteina koje luče osteoblasti. K2 veže kalcijum u koštanu matricu i može inhibirati resorpciju kostiju kada se primjenjuje s vitaminom D3. Menahinon-7 oblik vitamina K2 pokazao se posebno vještim u ovom procesu.
Dodatak vitamina K2 povezan je sa značajnim smanjenjem (otprilike 25%-80%) rizika od preloma kada se koristi samostalno ili u kombinaciji s vitaminom D3 i kalcijumom, kao i s održavanjem gustoće kostiju kod pacijenata sa osteoporozom. Suplementacija vitaminom K1 pokazala je relativno manju korist za takve ishode.
Sistematski pregled literature iz 2017. godine preporučio je razmatranje K2 uz vitamin D3 i kalcijum kao dodatnog tretmana osteoporoze koji je konkurenta terapiji bisfosfonatima bez toksičnosti.
Upotreba vitamina K2 i kardiovaskularni sistem
K2 aktivira matriksni Gla protein (MGP), koji sprječava stvaranje naslaga kalcijuma na zidovima krvnih sudova. Istraživanja su pokazala da adekvatan unos K2 uglavnom oslobađa kalcijum za njegove korisnije uloge, dok će nedostatak K2 dovesti do nakupljanja kalcifikacija.
Ova jednostavna uzročno-posljedična veza bila je vidljiva u prospektivnoj populacijskoj Rotterdamskoj studiji iz 2004. godine, koja je obuhvatila 4807 osoba bez anamneze infarkta miokarda. Nakon praćenja istraživači su izvijestili da visok unos K2 dovodi do značajnog smanjenja rizika od koronarne bolesti srca, smrtnosti od svih uzroka i teške kalcifikacije aorte u poređenju sa onima sa najnižim unosom K2. U poređenju sa tim, unos K1 nije imao uočljive zaštitne koristi.
Kohortna studija sa preko 16.000 žena bez kardiovaskularnih bolesti takođe je izvijestila o snažnoj korelaciji između povećanog unosa K2 i smanjenih koronarnih događaja, ali ne i za K1.
Suplementacija K2 sada je standardna njega za liječenje osteoporoze u Japanu, a privlači pažnju i u zapadnim kulturama.
Studije koje su upoređivale relativno niže doze suplementacije MK-7 s placebom kod žena u ranoj menopauzi i postmenopauzi dale su kontradiktorne rezultate, pri čemu prve nisu imale razlike u gubitku koštane mase nakon 1 godine, dok su druge imale manji pad sadržaja i gustoće kostiju povezan sa starenjem na vratu femura i lumbalnoj kičmi nakon 3 godine. Ovo postavlja pitanja u vezi s optimalnim rasponom doza K2 za različite populacije, trajanjem praćenja potrebnim za utvrđivanje njegovog učinka i da li suplementi mogu osigurati nivoe hranjivih sastojaka jednako adekvatne kao unos hranom.
Postoji nekoliko izvještaja o povećanom riziku od kardiovaskularnih bolesti kod starijih osoba i žena u postmenopauzi koje uzimaju suplemente kalcijuma. Međutim, ova veza je dovedena u pitanje u drugim nedavnim studijama, a kliničke smjernice sugerišu da se svaki rizik može ublažiti ako se suplementi kalcijuma uzimaju u podnošljivim rasponima (npr. ne iznad raspona od 2000-2500 mg/d). Kako se ova veza nastavlja istraživati, moguća uloga suplemenata K2 u ravnoteži bilo kojeg takvog rizika zaslužuje veoma ozbiljnu kliničku analizu. Pokazalo se da određene vrste K2 suplemenata, poput MK-7, ometaju antikoagulacijsku terapiju, dok drugi, poput MK-4, ne nose rizik od hiperkoagulacije čak ni pri relativno visokim dozama. Stoga je svijest ljekara o različitim svojstvima različitih K2 suplemenata ključna kod pacijenata koji uzimaju antikoagulacijsku terapiju.