Selen

Pill

Se

Selen je esencijalni oligoelement. Unos selena u organizam zavisi od sadržaja selena u vodi, zemlji i biljkama koje se konzumiraju. Izvori selena su meso, riba, žitarice, školjke, brokoli, kupus, pečurke, celer, svinjski i goveđi bubrezi, tunjevina. Selen u hrani može biti prisutan u obliku neorganskog selena ili kao aminokiseline selenocistein i selenometionin. To je mineral koji je neophodan čovječijem organizmu za pravilno funkcionisanje. Važnu ulogu ima u reprodukciji, funkciji štitne žlijezde, proizvodnji DNK, kao i u zaštiti ćelije od napada slobodnih radikala (antioksidativni efekat).

Dnevne potrebe: Optimalan dnevni unos selena iznosi od 50 do 200mcg. Selen se izlučuje putem urina, a u krvi se vezuje za sulfhidrilne grupe proteina krvne plazme, a veći dio se nalazi u eritrocitima. Prosječna odrasla osoba ima oko 20mg selena i najveći dio se deponuje u jetri, bubrezima, srcu, slezini, testisima.

Preporučene dijetetske doze (RDA) za selen
Startost Muškarci Žene Trudnoća Dojenje
0-6 meseci
15 mcg
15 mcg
7-12 meseci
20 mcg
20 mcg
1-3 godine
20 mcg
20 mcg
4-8 godina
30 mcg
30 mcg
9-13 godina
40 mcg
40 mcg
14-18 godina
55 mcg
55 mcg
60 mcg
70 mcg
19+ godina
55 mcg
55 mcg
60 mcg
70 mcg
Leaves

Selen i vitamin E u organizmu djeluju sinergistički. Enzim tiroksin-dejodinaza je selenoprotein, te smanjen unos joda u ishrani može biti faktor za razvoj gušavosti. Mnoge studije sugerišu da ljudi, posebno žene, koje imaju nizak nivo selena i joda u krvi, mogu razviti problem sa štitnom žlijezdom, te je suplementacija ovim mineralom u ovakvim stanjima vrlo opravdana. Selen je uključen u sintezu proteina i zaštitu organizma od toksičnih materija, kao što su arsen, kadmijum, živa i olovo. Mnoga klinička i eksperimentala ispitivanja su pokazala da selen ima veoma važnu ulogu u metabolizmu prostaglandina (kontoliše zapaljenske procese), u kardiovaskularnoj hemostazi (sprječava oksidativno oštećenje ćelije).

Većina ljudi dobija dovoljnu količinu selena putem različitih namirnica. Određene grupe ljudi imaju problem sa niskom koncentracijom selena u organizmu, a to su ljudi koji su podvrgnuti dijalizi, HIV pozitivne osobe i osobe koje jedu samo lokalnu hranu, uzgojenu na zemljištu sa niskim sadržajem selena.

Nedostatak selena: Nedostatak selena je veoma rijetka pojava. Najčešće njegov nedostatak može izazvati Keshan-ovu bolest (specifičan tip kardiomiopatije) i mušku neplodnost. Takođe, deficit selena može izazvati i Kashin-Beck-ovu bolest, koju karakteriše bol, otok i gubitak pokreta u zglobovima.

Suplementacija selenom je imunostimulirajuća, što se mjeri širokim rasponom parametara, uključujući proliferaciju T-ćelija, aktivnost NK ćelija, funkciju urođenih imunoloških ćelija i mnoge druge. Potrebe za selenom se povećavaju kod virusnih infekcija. Kod ljudi sa nedostatkom selena oksidativni stres može izazvati mutaciju genoma virusa, što za posljedicu ima povećanje mikrobne virulencije. Mnoge kliničke studije su pokazale da selen poboljšava kvalitet i motilitet sperme, pa selen predstvalja neizostavan dio terapije muške neplodnosti.

Degenerativna oboljenja centralnog nervnog sistema su značajni uzroci smrtnosti ljudi. Uzroci ovih oboljenja su većinom nepoznati, a i dijagnostika je vrlo komplikovana. Veliki broj istraživanja se osvrće na nedostatak minerala, kao što su kalcijum i selen, i zaključuju da njihov deficit doprinosi razvoju neuroloških bolesti. Mnoge studije su pokazale da suplementacija selenom može smanjiti rizik od nastanka komplikacija neurodegenerativnih oboljenja, kao što je Alchajmer.

Višak selena: Unos visokih doza selena tokom dužeg vremenskog perioda može izazvati sljedeće: mučninu, proliv, osip na koži, razdražljivost, metalni ukus u ustima, gubitak kose, promjene na zubima. Selen stupa u veliki broj interakcija sa lijekovima, te je potreba poseban oprez, u tom slučaju obavezno se posavjetujte sa svojim ljekarom ili farmaceutom.

Uticaj selena na zdravlje prostate: Patofiziološke promjene prostate, kao što su, benigna hiperplazija prostate i adenokarcinom prostate, usko su povezani sa životnom dobi muškaraca. Benigna hiperplazija prostate je veliki zdravstveni problem, koju karakteriše proliferacija glatkih mišića i epitela prostate, koja za posljedicu izaziva različite probleme, kao što su bol u donjem dijelu stomaka, učestalo (noćno) mokrenje, bol pri mokrenju. Oksidativni stres izazvan hroničnom upalom prostete je glavni okidač za razvoj ovoga oboljenja.

Mnogi dijetetski suplementi, koji u svom sastavu sadrže selen, mogu biti od koristi u prevenciji i liječenju uvećane prostate, zbog svog antioksidativnog potencijala. Studije govore o postojanju inverzne povezanosti između koncentracije selena u serumu i rizika za nastanak benigne hiperplazije prostete, dakle što je veća koncentracija selena u serumu, to je manja mogućnost da dođe do razvoja ovoga oboljenja.

Reference

Korpa
sr_RSСрпски језик