Selen

Pill

Se

Natrijum selenit

Selen je esencijalni oligoelement. Unos selena u organizam zavisi od sadržaja selena u vodi, zemlji i biljkama koje se konzumiraju. Izvori selena su meso, riba, žitarice, školjke, brokoli, kupus, pečurke, celer, svinjski i goveđi bubrezi, tunjevina. Selen u hrani može biti prisutan u obliku neorganskog selena ili kao aminokiseline selenocistein i selenometionin. To je mineral koji je neophodan čovječijem organizmu za pravilno funkcionisanje. Važnu ulogu ima u reprodukciji, funkciji štitne žlijezde, proizvodnji DNK, kao i u zaštiti ćelije od napada slobodnih radikala (antioksidativni efekat).

Dnevne potrebe: Optimalan dnevni unos selena iznosi od 50 do 200mcg. Selen se izlučuje putem urina, a u krvi se vezuje za sulfhidrilne grupe proteina krvne plazme, a veći dio se nalazi u eritrocitima. Prosječna odrasla osoba ima oko 20mg selena i najveći dio se deponuje u jetri, bubrezima, srcu, slezini, testisima.

Selen i vitamin E u organizmu djeluju sinergistički. Enzim tiroksin-dejodinaza je selenoprotein, te smanjen unos joda u ishrani može biti faktor za razvoj gušavosti. Mnoge studije sugerišu da ljudi, posebno žene, koje imaju nizak nivo selena i joda u krvi, mogu razviti problem sa štitnom žlijezdom, te je suplementacija ovim mineralom u ovakvim stanjima vrlo opravdana. Selen je uključen u sintezu proteina i zaštitu organizma od toksičnih materija, kao što su arsen, kadmijum, živa i olovo. Mnoga klinička i eksperimentala ispitivanja su pokazala da selen ima veoma važnu ulogu u metabolizmu prostaglandina (kontoliše zapaljenske procese), u kardiovaskularnoj hemostazi (sprječava oksidativno oštećenje ćelije).

Većina ljudi dobija dovoljnu količinu selena putem različitih namirnica. Određene grupe ljudi imaju problem sa niskom koncentracijom selena u organizmu, a to su ljudi koji su podvrgnuti dijalizi, HIV pozitivne osobe i osobe koje jedu samo lokalnu hranu, uzgojenu na zemljištu sa niskim sadržajem selena.

Nedostatak selena: Nedostatak selena je veoma rijetka pojava. Najčešće njegov nedostatak može izazvati Keshan-ovu bolest (specifičan tip kardiomiopatije) i mušku neplodnost. Takođe, deficit selena može izazvati i Kashin-Beck-ovu bolest, koju karakteriše bol, otok i gubitak pokreta u zglobovima.

Suplementacija selenom je imunostimulirajuća, što se mjeri širokim rasponom parametara, uključujući proliferaciju T-ćelija, aktivnost NK ćelija, funkciju urođenih imunoloških ćelija i mnoge druge. Potrebe za selenom se povećavaju kod virusnih infekcija. Kod ljudi sa nedostatkom selena oksidativni stres može izazvati mutaciju genoma virusa, što za posljedicu ima povećanje mikrobne virulencije. Mnoge kliničke studije su pokazale da selen poboljšava kvalitet i motilitet sperme, pa selen predstvalja neizostavan dio terapije muške neplodnosti.

Degenerativna oboljenja centralnog nervnog sistema su značajni uzroci smrtnosti ljudi. Uzroci ovih oboljenja su većinom nepoznati, a i dijagnostika je vrlo komplikovana. Veliki broj istraživanja se osvrće na nedostatak minerala, kao što su kalcijum i selen, i zaključuju da njihov deficit doprinosi razvoju neuroloških bolesti. Mnoge studije su pokazale da suplementacija selenom može smanjiti rizik od nastanka komplikacija neurodegenerativnih oboljenja, kao što je Alchajmer.

Višak selena: Unos visokih doza selena tokom dužeg vremenskog perioda može izazvati sljedeće: mučninu, proliv, osip na koži, razdražljivost, metalni ukus u ustima, gubitak kose, promjene na zubima. Selen stupa u veliki broj interakcija sa lijekovima, te je potreba poseban oprez, u tom slučaju obavezno se posavjetujte sa svojim ljekarom ili farmaceutom.

Uticaj selena na zdravlje prostate: Patofiziološke promjene prostate, kao što su, benigna hiperplazija prostate i adenokarcinom prostate, usko su povezani sa životnom dobi muškaraca. Benigna hiperplazija prostate je veliki zdravstveni problem, koju karakteriše proliferacija glatkih mišića i epitela prostate, koja za posljedicu izaziva različite probleme, kao što su bol u donjem dijelu stomaka, učestalo (noćno) mokrenje, bol pri mokrenju. Oksidativni stres izazvan hroničnom upalom prostete je glavni okidač za razvoj ovoga oboljenja.

Mnogi dijetetski suplementi, koji u svom sastavu sadrže selen, mogu biti od koristi u prevenciji i liječenju uvećane prostate, zbog svog antioksidativnog potencijala. Studije govore o postojanju inverzne povezanosti između koncentracije selena u serumu i rizika za nastanak benigne hiperplazije prostete, dakle što je veća koncentracija selena u serumu, to je manja mogućnost da dođe do razvoja ovoga oboljenja.

Leaves

L-selenometionin

Selen je esencijalni mineral koji je prirodno prisutan u mnogim namirnicama. Dostupan je i kao dodatak prehrani. Selen je sastojak 25 selenoproteina, uključujući tioredoksin reduktaze, glutation peroksidaze i selenoprotein P. Selenoproteini igraju ključnu ulogu u metabolizmu hormona štitnjače, sintezi DNK, reprodukciji i zaštiti od oksidativnih oštećenja i infekcija.

Tlo i podzemne vode sadrže neorganske oblike selena (npr. selenite, selenate) koje biljke akumuliraju i pretvaraju u organske oblike, uglavnom selenometionin i selenocistein i njihove metilirane derivate. U hrani je selen prisutan prvenstveno kao selenometionin zajedno sa selenocisteinom. Selen iz prehrane se lako apsorbuje u tijelu. Selenometionin je organski oblik selena s visokom bioraspoloživošću i odličnom apsorpcijom.

Koncentracije selena u plazmi i serumu se obično koriste za procjenu statusa selena, a koncentracije od 8 mcg/dL ili više obično se smatraju dovoljnim kod zdravih osoba. Sadržaj selena u kosi i noktima može se koristiti za procjenu dugoročnog unosa selena tokom mjeseci ili godina. Dva selenoproteina u plazmi, glutation peroksidaza 3 i selenoprotein P, mogu se koristiti kao funkcionalni biomarkeri statusa selena, ali na njih mogu uticati faktori poput upale, što ih čini potencijalno nepouzdanim.

Preporučeni unosi: Odbor za hranu i ishranu pri Nacionalnim akademijama nauka, inženjerstva i medicine utvrdio je preporučene dnevne doze i adekvatan unos selena. Ove vrijednosti se kreću od 55 do 70 mcg za odrasle i od 15 do 70 mcg za dojenčad, djecu i adolescente,zavisno od dobi i životne faze. Hrana bogata proteinima, poput morskih plodova, mesa i peradi, bogat je izvor selena. Brazilski oraščići sadrže posebno velike količine selena. Koncentracije selena u biljnoj hrani variraju zavisno od geogravske lokaciji jer količina i oblik selena u tlu i drugi faktori mogu uticati na sadržaj selena u ovoj hrani. Oblici selena koji se obično nalaze u dodacima prehrani uključuju selenometionin, kvasac obogaćen selenom, natrijum selenit i natrijum selenat. Tijelo je u stanju apsorbovati do oko 90% selena iz ovih oblika.

Unos i status selena: Iako se unos selena i koncentracija u serumu mogu razlikovati zavisno od regije, većina ljudi konzumira adekvatne količine selena. Međutim, ljudi koji se pridržavaju vegetarijanskog ili veganskog načina prehrane mogu imati niži unos selena, a ljudi koji konzumiraju cigarete imaju tendenciju nižeg statusa selena od onih koji ne konzumiraju, moguće zato što konzumacija cigareta povećava oksidativni stres.

Nedostatak selena: Sam po sebi, nedostatak selena rijetko uzrokuje bolest. Međutim, u određenim populacijama, nedostatak selena može izazvati razvoj stanja poput Keshanove bolesti (bolest srca uzrokovana hroničnim nedostatkom selena) i Kashin-Beckove bolesti (hronična osteoartropatija koja dovodi do patuljastog rasta i teškog artritisa). Osim toga, nedostatak selena može povećati rizik od kongenitalnog hipotireoidizma kod dojenčadi pogoršavajući nedostatak joda. Iako je nedostatak selena rijedak, neke grupe ljudi imaju veći rizik od nedovoljnog unosa. Ove grupe uključuju ljude koji žive u regijama s nedostatkom selena, one koji se podvrgavaju dijalizi bubrega i one koji žive s HIV-om.

Selen i zdravlje: cija selenom se fokusira na šest bolesti i stanja u kojima selen može igrati važnu ulogu: karcinom, kardiovaskularne bolesti (KVB), kognitivni pad i Alzheimerova bolest (AB), HIV infekcija, muška plodnost i bolesti štitne žlijezde.

Karcinom: Neke epidemiološke studije sugerišu da ljudi s višim statusom selena imaju manji rizik od nekoliko vrsta karcinoma, a jedno randomizirano kontrolisano ispitivanje pokazalo je da muškarci koji su uzimali selen imaju manji rizik od karcinoma prostate tokom višegodišnjeg perioda praćenja. Opservacijske studije koje su ispitivale povezanost između niskog statusa selena i rizika od kardiovaskularnih bolesti dale su kontradiktorne rezultate. Dostupni dokazi kliničkih ispitivanja ne podržavaju korištenje suplementacije selenom za smanjenje rizika od kardiovaskularnih bolesti, posebno kod ljudi koji unose dovoljno selena iz prehrane. Međutim, uzimanje selena kao dijela antioksidativne formule može smanjiti rizik od kardiovaskularne smrtnosti.

Kognitivni pad i Alzheimerova bolest: Istraživači istražuju ulogu selena u održavanju kognitivnih funkcija kod starijih osoba, jer je hronični nedostatak selena povezan sa kognitivnim padom. Rezultati opservacijskih studija su mješoviti, pri čemu neke izvještavaju o povezanosti između nižih koncentracija selena u plazmi i neuroloških oštećenja ili većeg rizika od Alzheimerove bolesti, dok druge ne pronalaze takvu povezanost.

HIV infection: Iako nedostatak selena može povećati rizik od morbiditeta i mortaliteta među osobama s HIV-om, suplementacija selenom čini se da pruža ograničene koristi ovoj populaciji. Neki dokazi sugerišu da suplementacija selenom može smanjiti rizik od prijevremenog porođaja kod trudnica sa HIV-om.

Muška plodnost: Neka klinička ispitivanja izvijestila su o poboljšanjima u određenim aspektima kvalitete sperme kod muškaraca koji su primali suplemente selena.

Bolesti štitne žlijezde: Selen igra važnu ulogu u sintezi i metabolizmu hormona štitne žlijezde. Kod žena, nizak status selena čini se povezan s povećanim rizikom od bolesti štitne žlijezde; ova povezanost nije pronađena kod muškaraca. Klinička ispitivanja su otkrila da suplementacija selenom može sniziti nivoe određenih antitijela štitne žlijezde kod osoba s hroničnim autoimunim tireoiditisom. Rezultati kliničkih ispitivanja koja su ispitivala efekte suplementacije selenom na antitijela štitnjače kod trudnica su bili pomiješani, a Američko udruženje za štitnjaču preporučuje da se suplementacija selenom ne uzima kod trudnica koje imaju autoimunost štitnjače.

Zdravstveni rizici od prekomjernog unosa selena: Selenoza je rezultat hronično visokog unosa selena. Najčešće se karakteriše gubitkom kose i lomljivošću ili gubitkom noktiju, ali drugi znaci i simptomi mogu uključivati miris bijelog luka u dahu, metalni okus u ustima, osip na koži, mučninu, proljev, umor, razdražljivost i abnormalnosti nervnog sistema. Gornja dozvoljena količina selena za odrasle je 400 mcg, a za dojenčad, djecu i adolescente kreće se od 45 mcg do 400 mcg, zavisno od dobi.

Interakcije s lijekovima: Suplementi selena mogu stupiti u interakciju s lijekovima. Osim toga, određeni lijekovi, poput cisplatina, mogu uticati na nivo selena u tijelu.

Reference

Korpa