Smilje

Helichrysum italicum L. – Asteraceae

Smilje je višegodišnja, zeljasta biljka, karakteristična za mediteransko područje. Polugrm je čija je stabljika razgranata, visine do 60 cm. Listovi su sjedeći, duguljasti i uski, svijetlo zelene boje. Cvjetovi su dvopolni, žuti, sakupljeni u cvjetne glavice, a te glavice su sakupljene u štitasti cvat na vrhu stabljike. Plod je mala roška.

Smilje raste samoniklo na području južne Evrope, sjeverozapadne Afrike i Male Azije, na suvom, stjenovitom ili pjeskovitom tlu. Kod nas, smilje samoniklo raste na priobalnom području, ali danas se mnogo više sreće uzgoj određenih vrsta smilja.

Vrsta Heliccrysum italicum nije oficinalna ni u jednoj farmakopeji, ali se široko primjenjuje u tradicionalnoj medicini mnogih zemalja (Italija, Španija, Portugalija, Bosna i Hercegovina).

Aktivna jedinjenja smilja su: acetofenoni, flavonoidi i derivati floroglucinola. Posebnu pažnju treba obratiti na prisustvo acetofenona, 4-hidroksi-3-(3-metil-2-butenil) acetofenona i 4-hidroksi-3-(2-hidroksi-3-izopentenil) acetofenona, tilirozida, gnafalina, apigenina i luteolina i preniliranog alfa-piron-floroglucinol heterodimer arzanola, zbog njihovih raznovrsnih i važnih svojstava.

Koriste se cvjetovi i listovi smilja kao ljekoviti dijelovi biljke i najčešće je upotrebljen za liječenje kožnih bolesti. U literaturi se napominje tradicionalna upotreba smilja kod poremećaja respiratornog i digestivnog trakta, kao i kod različitih upanih stanja kože. Ostale terapijske primjene uključuju antimikrobno i analgetičko djelovanje (zubobolja, glavobolja, bolovi u stomaku), upotreba za brže zarastanje rana i kod poremećaja bilijarnog trakta. Veliku primenu smilje je našlo kao pomoć u liječenju rada jetre i žučne kese, upala i infekcija (antimikrobno djelovanje). Primjenjuje se kod nesanice, alopecije i helmintičkih infekcija. Osim antiinflamatornog i antimikrobnog djelovanja, smilje pokazuje i antioksidativno djelovanje, neutrališe slobodne radikale i štiti od oksidativnog stresa.

Smilje

Reference