Bijeli luk

Allii sativi bulbi – Lukovica svježeg bijelog luka
Allium sativum L. – Alliaceae

Bijeli luk je višegodišnja zeljasta biljka. Lukovica je sastavljena od čenova. Svaka lukovica je obavijena bijelim listovima i crveno-ljubičastom ljuskom. Stablo je uspravno, a listovi uski, zašiljeni. Cvijet je prorijeđeni štit, dok je plod loptasta čaura, ispunjena crnim sjemenom. Koristi se svježa ili osušena lukovica, vadi se kasno u ljeto.

Lijekovita svojstva bijelog luka (Allium sativum) poznata su od vremena drevnih civilizacija. Tradicionalno se, pored začina u kulinarstvu, upotrebljava u otklanjanju tegoba izazvanih prehladom (antimirkobno i antiinfalamtorno djelovanje), snižavanju povišenog krvnog pritiska, poboljšanju lipidnog statusa, a sve to zahvaljujući svom hemijskom sastavu.

Svježi bijeli luk sadrži kompleks fruktozana, steroidne saponozide, šećere i mineralne materije. Najvažniji sastojci bijelog luka su sumporna jedinjenja, derivati cisteina. U neoštećenoj biljci nalazi se aliin (S-alil-L-cistein-sulfoksid), koji se pri najmanjem oštećenju pod dejstvom enzima aliinaze konvertuje u alicin, iz koga nastaje dialildisulfid, od koga potiče karakterističan miris bijelog luka.

Tradicionalno, bijeli luk ima dvije propisane indikacije gdje može da se upotrijebi, koje je propisala EMA (Evropska agencija za lijekove):
1. Koristi se kao tradicionalni biljni lijek za prevenciju i kao pomoć u liječenju ateroskleroze (bolest krvnih sudova);
2. Koristi se kao tradicionalni biljni lijek za ublažavanje simptoma prehlade;

Ove dvije indikacije EMA je propisala na osnovu dugogodišnje primjene ove biljke. Kada je u pitanju indikacija 1 (prevencija i pomoć u liječenju ateroskleroze) bijeli luk se preporučuje osobama starijim od 18 godina, a kada je u pitanju indikacija 2 (ublažavanje simptoma prehlade) onda ga možemo preporučiti djeci iznad 12 godina i odraslim osobama.

EFSA (Evropska agencija za hranu i lijekove) je izdale izjave, koja se trenutno nalaze u on-hold statusu, gdje kaže da se svježi bijeli luk može koristiti za održavanje zdravlja kardiovaskularnog sistema, na taj način što doprinosi održavanju normalnog nivoa masti (holestreola i triglicerida) u krvi, doprinosi zaštiti od stresa, a zbog svog antibakterijskog i antioksidativnog djelovanja podržava i zdravlje imunog sistema, takođe doprinosi zdravlju jetre i respiratornog trakta.

Bijeli luk je odavno poznat kao najefikasnija biljna vrsta u borbi protiv bakterijskih infekcija. Mnogim studijama je dokazano da uljani ekstrakt svježeg bijelog luka ima veoma široko antimikrobno djelovanje, uključujući i bakterije koje su postale rezistentne na antibiotike. Jedna studija se bavila upoređivanjem efekta terapije uljanim ekstraktom bijelog luk i antibioticima gentamicinom i ciprofloksacinom, gdje je donešen zaključak da bijeli luk ispoljava sinergističko djelovanje sa antibioticima i da upotreba takvih kombinacija može biti od velike koristi u liječenju bakterijskih infekcija koje su izazvane bakterijama rezistentnim na konvencionalnu antibiotsku terapiju.

Kontraindikovana je primjena bijelog luka kod osoba koje su osjetljive na neki sastojak bijelog luka, kao i kod osoba koje su na terapiji sakvinavirom i ritonavirom (zbog rizika da se može smanjiti njihova koncentracija u plazmi). Preparte od bijelog luka treba koristiti sa oprezom kod pacijenata koji u svojoj terapiji imaju oralne antikoagulante i/ili antitrombočitnu terapiju jer se njihovom istovremenom primjenom može produžiti vrijeme krvarenja. Sigurnost tokom trudnoće i dojenja nije ustanovljena. U nedostatku podataka, upotreba preparata na bazi bijelog luka tokom trudnoće i dojenja nije preporučljiva. Rađeno je nekoliko studija koje su pokazale pozitivan efekat bijelog luka na plodnost. Vrlo je mali broj neželjenih efekata bijelog luka kad se koristi u umjerenim količinama, ono što se može javiti su nadimanje, punoća i bol stomaka, ponekad su moguće i alergijske rekakcije, kao i glavobolja, vrtoglavica (zato što bijeli luk ispoljava i hipotenzivni efekat – snižava povišen krvni pritisak).

Bijeli luk

Reference